Trudnoća

Trudnoća

Muž i ja smo se od početka odlučili da želimo da imamo dijete, i zanijela sam nakon 4 mj braka, nikada neću zaboraviti taj moment kad sam saznala da sam trudna..bili smo skupa kad sam radila  test dvije crtice su bile najljepši osjećaj …ali pomalo teška trudnoća, mučnine, povraćanje, hematom. Doktor nije bas optimističan da će plod ostati, ali hvala Bogu na kraju sve je bilo uredu. Hematom je bio veći od ploda u drugom mjesecu trudnoće, dr. je rekao biću iskren rizično je, bilo bi dobro da što vise ležite i odmarate, zapravo što manje kretanja dobijete Dabroston  i mirovati. Bila sam jako prepadnuta, jedina misao  je bila svakog dana, Boze daj da bude sve uredu, da rodim svoje dijete živo i zdravo. Dobila sam čak i injekcije za očuvanje ploda. Iskreno nisam zamišljala takvu trudnoću mislila sam da ću malo vise uživati u njoj, a ne brinuti stalno da li će hematom povuci moje dijete  sa sobom. Nakon 3 i pol mjeseca trudnoće, došla sam na pregled, dr. je rekao najljepšu vijest koju sad tada mogla čuti.Hematom je nestao nema ga na ultrazvuku, a plod je tu. Suze su krenule od sreće i meni i mužu.
Do 4 mjeseca ništa nisam jela, konstantno povraćanje i mučnina i ništa nije pomagalo. Nakon 4 mjeseca je počelo pomalo popuštati, počela sam jesti sve više i više, išla sam na redovne kontrole i počela sam se nekontrolirano debljati. Skoro svakog mjeseca sam dobivala po 5 kg..sestrica me napadala, da to nije dobro da trebam jesti meso voće i povrće, a ne slatkiše i hljeb, ali želja je čudo. Bukvalno sam ručala dva puta, često sam i po noći ustajala i jela. Sakrila bi se da me muž ne vidi, a on bi ustao da provjeri je l’ sve uredu. Znala  sam ga napadati i rekla:”Nećeš mi zabraniti da jedem, ja moram jesti ja sam previše gladna! To je bilo tako smiješno, oboje smo se smijali…rekao je jedi samo sam se brinuo za tebe.
Urin mi je bio jako loš skoro cijelu trudnoću, proteini visoki svako malo antibiotici i caj od brusnice 2 litra svaki dan i sada kad je vidim muka mi je od brusnice. Mučnine su trajale do 4 mjeseca kasnije je bilo lakše. Nikada nisam razmišljala o spolu samo mi je bilo bitno da je živo i zdravo. Da, muž ne krije da mu je drago što sam rodila dječaka. Lijepo je imati i jedno i drugo, svakako  to zavisi sta želite, da li želite vise od jednog djeteta i slično. Da li mi žene tajno želimo curice, jer rađajući curice rađamo prijateljice za cijeli život apsolutno sam sigurna u to, jer moja mama je moja najbolja prijateljica, ali to sam skontala tek kad sam udala, prije toga me nervirala kao i svaku tinejdžericu:). Ugojila sam, se 25 kg, da!Zatrudnila sam s 54 rodila oko 80kg. Uvijek sam bila mršavija do 60kg sad bi mnogi rekli blago tebi, ali ja sam uporno htjela da se udebljam jer na visinu od 170cm malo je 55 kg ali na “ters”insana ce teško kilogrami njega jede nešto iznutra…
Moj muž me jako pazio tokom trudnoće, zapravo je uvijek brižan i moj veliki oslonac ali, u trudnoći je bio poseban, tu ga moram pohvaliti. :)I tako došla sam u zadnje  mjesece trudnoće gdje sam postajala sve teža i teža, sve sam manje kretala i iščekivala svoj porod. Uvijek sam za prirodni porod, naravno da ce se carski raditi ako mora..ali ako možete birati , birajte prirodno.
Došlo je vrijeme za porod, bila sam jako prepadnuta tokom čitave trudnoće a u biti sam po prirodi paničar, zadnji pet dana sam stalno imala bolove ja sam mislila evo ga napokon je došao taj veliki dan,ali to je bila samo jaka upala pa sam prvo “upalu rodila,pa onda dijete”. Otišli smo u bolnicu u 1 iza ponoći, mužu su rekli da ide jer neće to još za dobri 12 sati. Ok,12 sati da li se to  ona šali, pomislila sam ja ovako neću izdržati ni sat a ne 12. Iskreno jako me je boljelo ,bolovi su bili na neki 10 minuta, a sestrica je došla da mi da šifru za wi fi i da pokušam zaspati. Ja onako šokirana ne pada mi na pamet ni šifra ni spavanje i onako ne spavam već pet dana, radi upale koje su uzrokovali jaki proteini, a nisam stigla do kraja popiti antibiotik jer sam otišla da rodim. Nakon duge bolne noći svanulo je jutro, muž je stigao i mama, pitala sam se ima li kraja ,mama me tješila proći će izdrži još malo. Prirodno sam se otvarala i nisam pristajala na drip koji mi je dr.stalno nudila borila sam do pred kraj i onda kad vise nisam imala snage pristala sam na drip, ušla sam u salu i počeo je porod. Nakon 40 minuta rodila sam svoje malo crno stvorenje. Šivanje je trajalo duže…ali, kada vidite to malo čudo stvarno u tom momentu zaboravite na bol .Pitala sam dr.za sto ne plače u filmovima uvijek place 🙂 pa polako… i plakao je. Taj osjećaj kada vam stave dijete na grudi je neprocjenjiv, pomješani osjećaji, zbunjeni, sretni, teško možeš opisati taj osjećaj. Da li ćeš znati, kako ćeš se snaći,da li izdržati i uspjeti biti približno dobra majka, to mi stalno vrtilo u glavi…Ali, rekoh sebi najbitnije je da te imam! Bože,hvala Ti!

Ja sam mama dječaka.Naziv bloga je traženje kako preživjeti majčinstvo, ja ću da pišem svoj život, onako iskreno i sta meni pomaže da preživim a možda i vi imate svoje savjete, slobodno pišite.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *