Prvi rođendan

Prvi rođendan

I da, došao je taj veliki dan, prvi rođendan.Iskreno, bio mi je ogromni stres.
Prvo, slavimo ga u kući, uredu kuća je dosta velika, ali je broj od 25 ljudi je isto velik, gdje su 90% stariji od deda, nena, tetka,a najmanje je bilo tu djece. U toj prvoj godini nisam bila okružena s ženama koji nemaju djecu, tako da sto se tiče djece bili su mu samo najbliži rođaci.
Taj dan je užasno spavao, skoro nikako, stalno se budio, dojio često naravno, a ja ne znam šta bi prije, od, kifla, meze, pogače, pite…
Usisaj kuću, raspremi, spajaj stolove, ukrasi kuću da bar izgleda kao dječiji rođendan bez obzira sto on ne zna šta se dešava. Dolaze gosti, obavezno “naperi” facu kao da ti je drago što su došli, a jedva čekaš da odu, ako ćemo iskreno. Moje dijete nervozno, svi ga žele uzeti, utješiti,a kako ga uzimaju i mijenjaju se face, dijete još vise vrišti a meni se naravno prevrće želudac. Inače moj želudac prvi osjeti nelagodu, često kažem to je moj kompas. Naravno da je zbunjeno, jer se vjerovano pita odakle svi ti ljudi u isto vrijeme, bez obzira što ih voli.Tješim sebe, preživjeti ces ti to mama,a i sada se pitam kako sam.
Serviraj svu hranu, sokove, čaše i tanjire, napravi kafu obavezno jer kakav je rođendan bez kafe reče neko iz mase…i obavezno nabaci smiješak a samo razmišljaš kad ce završiti. Bliži se vrijeme spavanja, ali to goste nije briga, on plače nosim ga u sobu da ga podojim i legnem, ali on naravno plače, jer još i čuje buku kao da smo u restoranu a ne u kući. Mužu šaljem poruku, da im kaže malo da se utišaju bar dok zaspe, ali kao da ga iko čuje.
Taman kad je zaspao onda dolaze muževi prijatelji i razmišljam ok samo su mi oni falili i tada počinje fešta, piće i sijelo. Ostali gosti su se počeli razilaziti, stojiš na vratima da ih ispratiš i zahvališ se sto su došli i na poklonima, ali dijete je spavalo puni 25 min.i plače. Trčiš u sobu opet ga dojiš i ninaš da zaspe. Muž se druži s svojim drugovima i njima stalno govorim da se malo utišaju, ali me apsolutno ne čuju, ipak su to momci koji ne znaju sta znači imati dijete. Kasnije smo se muž i ja u hodniku posvađali jer zašto bi njegovi prijatelji bili tiši, došli su na rođendan. Ok na dječji rođendan, koji se oko ponoći pretvorio kao da je mužev. Dijete je tada uspjelo odspavati 2 sata..dok je mama raspremala sude. Napokon su se svi razišli, muž je istresao tepihe, vratio stolove i stolice na svoje mjesto, ja sam usisala, obrisala i napokon legla…rastrojena i psihički i fizički, rekoh naglas hvala Bogu i ovo sam preživjela. Apsolutno sam za igraone, iskreno ja to nisam mogla priuštiti njemu, a i da jesam i nemam neki veliki broj djece, pa bi onda morala dva dana slaviti jer ti stariji koji piju krv a pola od njih dođe da vide šta si spremila i kako si sredila su najgori dio bilo kakvog slavlja.
Možda sam i previše i preozbiljno shvatila da je prvi rođendan nešto “wau”.Svaki bi rođendan trebao biti isti i koliko toliko opušten, da sto manje spremate, umarate se jer ionako ce vam neko naći manu, bar jednu u najmanju ruku…
Dijete sve osjeti, nervozu, tugu, sreću i zabrinutost…napokon gotov taj prvi rođendan, valjda drugi preživimo lakše. 🙂

Ja sam mama dječaka.Naziv bloga je traženje kako preživjeti majčinstvo, ja ću da pišem svoj život, onako iskreno i sta meni pomaže da preživim a možda i vi imate svoje savjete, slobodno pišite.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *