Druga godina života

Druga godina života

Nakon prvog rođendana je prohodao.Da li smo mi svi isti roditelji? Svi želimo da prohoda, priča…kada je prohodao tada je nastupio spektakl, sve smo sklonili s komode, digli tv na zid, obavezno kupili zaštitu za stol i sklonili sve lomljivo. Bio je nevjerojatno brz, i ostao takav hehe..nikako nije znao (htio) hodati nego je stalno trčao. S 13 mjeseci sam odlučila da prekinem dojenje. Apsolutno sam dala svaki svoj atom snage i nisam vise imala snage za stalna buđenja i osjećala sam se kao da nemam svoj život i nisam pamtila kada sam otišla na kafu da si malo olakšam dušu. Možda zvući sebično, ali tako je. Kasnije shvatiš kako su te kafe bitne, meni je to psihoterapija.
Prvo sam mu smanjila dnevne podoje to je išlo glatko, a po noći katastrofa.
Prve tri noći je dojio malo manje nego inače, ali je zato plakao nekontrolirano, ljuljali smo ga stalno i tako je prestao.Nakon 5 noći je prestao plakati i probudio se 2 puta po noći.
To je za muža i mene bilo kao da smo dobili na Bingu,wau. Meni je to palo puno teže, grudi su mi se upalile i boljele do suza, pumpicom sam ispumpavala nadošlo mlijeko, prvi dana nisam mogla podignuti ruke nikako, jakoo me boljelo. Psihički sam bila jako loše, teže je mene pogodilo to što on ne doji nego njega, kao da se kida emocionalna povezanost koja i jeste bila jaka.
Tražio je utjehu u kosi, kad god bio htio spavati,bio tužan igrao se kosom. Dozvolila sam mu taj način utjehe ipak je mali..I tako mu je trebalo dodatni pola godine da prespava noć. Nakon godinu i pol je prespavao noć, nekad bi se budio jednom. Tada sam se malo smirila i naspavala iskreno. Moje dijete je inače hiperaktivno, jako često kažem da ima luđačku energiju.
Vječito neke faze i kako se boriti s tim? Teško, kao i svaka majka, ali se borimo za svoja mala bića, jer oni su razlog našeg života. Zubi su i dalje nicali, nervoza,plač pomalo bi dobio temperature.
Jako voli da se igra s zemljom, kopanje, kamioni, bageri i slično, često je probao zemlju i ne, nisam paničila, jer stvarno tako jača imunitet. Igračaka je imao “milion” ali to ga je zanimalo pet minuta, najbolja igračka je mobitel, daljinski, boca i slično. Bitno je razbacati igračke. S godinu i pol je počeo ponavljati riječi. Nikada nije volio da dijeli igračke, otimao je tuđe a svoje ne bi dao, ako bi dao jedan smoki to bi bilo stvarno nešto veliko. Meni je to baš smetalo iako znam da se jako puno djece tako ponaša.
Naš svaki dan je bio isti, ako je lijepo vrijeme bez kiše izađemo vani, igramo se u zemlji, šetamo,ručak, spavanje i čekanje muža s posla. Ta svakodnevica je meni postala normalna valjda sam se navikla na nju, ali umor koji je bio pred spavanje je bio prisutan uvijek. Imala sam često potrebu da se isplačem pred spavanje. Povremeno bi popila tabletu za smirenje, na svoju ruku. Često kažu mame ništa ne rade, pa ne idu na posao, čime su opterećene? Zapravo je takvim majkama najgore, uvijek su u istom krugu, ako uspiju otići jednom sedmično na kafu sretne su. Stalno im je svaki dan isti, kuhaj, peri, peglaj čisti i zabavljaj dijete.
Sve su majke zaposlene, samo sto su im poljupci plata,a ne novac. Kuća, avlija i odlazak kod mame su bili najčešći izlasci, a nekad bi muž i ja uspjeli otići na kafu, jer to vam stvarno smanji stres, rastereti psihu i pomalo napuni baterije za sljedeći dan.
S dvije godine je pričao i drugi rođendan je bio isto “zanimljiv” kao i prvi, razlika je sto je on bio svjestan i radovao se torti i svijećicama.

Ja sam mama dječaka.Naziv bloga je traženje kako preživjeti majčinstvo, ja ću da pišem svoj život, onako iskreno i sta meni pomaže da preživim a možda i vi imate svoje savjete, slobodno pišite.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *