Dojenje

Dojenje

Nakon provedene jedne noći u bolnici, došli smo kući, odlučila sam da dojim dijete. Dojila sam, svaka dva do tri sata i nije ga trebalo buditi, uvijek je bio tačan kao sat. Već po noći nije htio da spava, muž ga je nosao ja se iskreno ne sjećam tih par noći iz bolnice, jer sam bila toliko umorna, samo sam spavala a muž ga je donosio da doji. Nakon treće noći, dojio je i češće i duže, ok da to je to taj užasni osjećaj kada ne znaš jer ti je prvo dijete, gladno je!To je bila moja prva pomisao,a i muževa. Tada sam mu htjela kupiti hapu, jer nemoguće je da ovako često doji, gladan je sigurno, ali opet sam nastavila. Zaspeš na sekundu on opet plače, kažem ne želim da ga dojim dojila sam ga prije sat, ne mogu umorna sam boli me rez i iscrpljena sam,zašto ne možeš shvatiti?? Shvaćam, ali on plače, ako ga ne želiš dojiti reci da mu odem kupiti hapu.Često pamtim te riječi…i opet ga stavljam na grudi i dojim i tako svako sat. Ok, sljedeće jutro malo je reći da se osjećate kao da vas je avion udario, jer to izgleda da neće stati on ce tako dojiti  stalno. I tako je bilo..Dojila sam ga 13 mjeseci, iskreno smatram da je to sasvim dovoljno, i da mogu vratit vrijeme ne bi ni duže ni kraće. S 7 dana počeli su grčevi, jaki uvijek bi to bilo predvečer nekad, vrištao je jako. Ja sam se u tim danima baš osjećala loše jako, od njegove vriske sto od stalnog dojenja, što od bola od reza zbog kojeg nisam mogla sjesti 20 dana. Jedva sam čekala da izađem iz kuće, osjećala sam se kao zatvorenik i nisam mogla da dišem. Često sam plakala, to često buđenje, porod utiče jako na ženu i par dana nisam htjela nikoga da vidim. Čak sam mislila da ne volim dovoljno svoje dijete, imala sam ti momenata, histerije i to je trajalo do mjesec dana. I da,  tada se pitate da li ste vi jedini koji se tako osjećate, da li ce proći..hoće sve prođe, a ako i ne prođe i traje to duže morate se obratiti stručnoj osobi. Svi su mi išli na živce i pitala sam se ima li kraja ovome.Na prvom vaganju je dobio 1800gr. Ali, grčevi su trajali do 3 mjeseca i od svi kapi ,grijanja stomaka jedino je pomagalo nosanje, to mu je bio jedini smiraj. Jedva sam čekala kad ce napuniti 4 mjeseca, jer su mi neke žene predložile da mu dam kašice,s rečenicom “Sigurno je gladan, bolje ce spavati”,dala sam mu kašicu od mrkve, i tako dva dana, pa ostalo međutim, on je i dalje dojio nekad dva sata, to bi bilo čak i dobro, iskreno prije bi bilo na sat. Iscrpi te to ,nemaš vremena da odmoriš, a ovamo “brdo posla”, od ručka, robe suda,  itd. I tada krenu zubići koji smo svaki osjetili uz suze i nos koji curi i još manje spavanja. Tada sam se već počela osjećati kao na početku ili gore…bilo je momenata kada sam mislila da ću puknuti da ne mogu izdržati stalno isto i svaki dan je isti.Tada su mi živci već pomalo počeli popuštati i plakala sam često.Muž mi je predlagao da ga prestanem dojiti već s pola godine, ali ja nisam htjela, borila sam se.U toj prvoj godini s drugaricama i mužem sam popila dva puta kafu, ostavila sam ga kod mame.I ta kafa je više bila opterećenje, a ne odmor uvijek misliš da li plače da mu fališ i sl. A kada ga povedeš na kafu e to je “lutrija” ne znaš da li ce mirovati u kolicima i da li ces ga stalno nosati. I tako bi moja beba pojela tanjir graha i došla da sisa.I na kraju skontaš da je to nije bila stalna glad, nego utjeha i mir. Nekada bi se znao tješiti i na pola sata čim se malo naljuti, ali to bi mene izluđivalo imaš osjećaj da si kao tempirana bomba koja ce svakog trena da eksplodira. Spavao je u krevetcu do 10 mjeseci kasnije ga vise nisam od neispavanosti i konstantnog dojenja vraćati u krevetac i kada sam ga zatvoreni očiju nosila do krevetca, ispao mi je i to je bio znak da sam premorena i da ce ostati s nama u krevetu. Da,mislim da sam tu pogriješila, jer kasnije ga je bilo teško odvojiti samog u krevet. Ali,možda je bolje i tako nego da mi jos jednom ispadne, jer i sada se stresem kada se sjetim toga. Da kažem da bi sve to ponovila za svoje dijete, bi! Da li je naporno? Jeste. Da li ste u prednosti kada dojite? Da…ali ima i prednost djeca na adaptiranom mlijeku. Ima žena koje ne mogu dojiti,ima oni koje su pokušale pa su odustale ni njih ne osuđujem, svako neka radi kako misli da treba, jer najviše od svega mrzim kada neko osuđuje majke, jer svi mi možemo naći nekome manu, promijenili bi ovo, ono,a za sebe mislimo za da smo savršeni i da radimo kako treba? Ali, nije tako svaka se majka bori i radi šta misli da je najbolje za svoje dijete…Da li sam dojenje zapravo brigu o djetetu zamišljala drugačije? Jesam. Nema težeg zadatka, a ljepšeg jer moj sin je moj cijeli svijet.

 

Ja sam mama dječaka.Naziv bloga je traženje kako preživjeti majčinstvo, ja ću da pišem svoj život, onako iskreno i sta meni pomaže da preživim a možda i vi imate svoje savjete, slobodno pišite.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *