Anksioznost i majčinstvo

Anksioznost i majčinstvo

Ne volim generalizirati ni šta pa tako ne mogu reći da su sve majke anksiozne, ali dobar dio jeste, samo sto neke žele priznati a neke ne žele ili se boje? Zašto je kod nas to “tabu” tema? Zašto slabo pričamo o tome, a zapravo jedan od načina da to preživite je da pričamo o tome i “izbacimo iz sebe” sve sto nas tišti.
Ja sam anksiozna, iako nisam to odmah shvatila. Zapravo je to počelo kada sam postala majka, to dojenje i nespavanje i prva godina života na mene je ostavila trag, nemira i nekog straha, napetosti. Ali, napočetku nisam obraćala veliku pažnju na to, nisam stigla od trčanja za svojim djetetom. Ali bi se to stalno vraćalo, i na svoju ruku bi popila apaurin i jedno vrijeme sam se osjećala dobro. Prestala sam piti i to je bilo stanje koje bi se mijenjalo nekada bi se osjećala dobro a nekada tjeskobno..Prije nego je napunio 3 godine, često sam plakala i nekako bi se osjećala bolje, kada se isplačem. Smatram da svaku emociju koju imate u sebi “izbacite” je iz sebe jer je to lijek. Nemojte ništa držati u sebi, jer ce vas to gušiti a nećete biti svjesni toga. Pored tog plakanja imala sam osjećaj gušenja, nisam mogla disati, nemir i hladno tijelo, trnci..Jako sam se bojala toga,jer nisam znala sta mi se dešava. Ti napadi panike su se ponavljali nekada jednom sedmično nekada mjesečno, valjda je zavisilo od životne situacije, nije uvijek bilo do djeteta, nekada bi me neki drugi ljudi izbacili iz takta, sve sam vise bila osjetljiva. Jedne prilike mi je mama rekla da je uredu otići psihologu i popričati s stručnom osobom. Naravno, odbila sam kao i većina ljudi s rečenicom “nisam ja luda”.Zašto je to samo kod nas tako? Ne znam, valjda smo takav narod, ali uz nagovor majke odlučila sam i otišla. Ok, u čekaoni sam sjedila i znojila se i dušila i htjela da odem kada su mu rekli da sam ja na redu, nekako sam ustala s stolice. Ušla sam jedna divna mlada zena. Ja sam odmah počela plakati, zašto? Ne znam..Ona je bila toliko jedno divno razumno stvorenje s kojom sam dugo razgovarala i osjećala se bolje nakon tog razgovora, naravno trebalo je vremena da se “otvorim” i progovorim. Pamtim rečenicu tu dugo “Svi smo mi pod stresom i malo nam svima treba oduška nekog”. Rekla mi je da šetam, treniram, da moram naci nešto sto me opušta ma šta god to bilo.Davno sam vam rekla da mi je želudac osjetljiv i iz njega krene nervoza i ti napadi počni. Najgore je sto se bojiš da ces se udušiti i jedne prilike sam otišla u hitnu jer sam mislila da je alergija. Dr me pitala jeste li pod stresom jer mi tako izgledate kao da imate napad panike. Naravno, tu sam se rasplakala “ok sada svi primijete da sam luda”,to su bile moje misli,   ali to nije nikakva ludost. Najbitnije je da prihvatite da se povremeno osjećate loše i da je to uredu samo trebate naći način kako se boriti s tim. Ja pijem Ranisan i lex u večernjim satima i osjećam se bolje. Uz nagovor muža, odlučila sam da idem u teretanu, dugooo sam odugovlačila s tim ali sam krenula.Zajedno smo trenirali, puno mi je to pomoglo, taj stres je dosta izašao iz mene i osjećala sam se sigurno bolje. Teretana mi je dosta pomogla kod tog nemira, napetosti i umora od djeteta do mog samopouzdanja. I u teretani sam pravila pauze, idem pa pauza, ali opet idem ili bar šetam.
Znači, jako je bitno kada znate da niste sami u tome, meni je to bar bitno jer imam drugaricu koja ima isti problem kao ja, da prihvatite to i da se borite s tim i ako baš ne možemo pobijediti to onda ublažiti napade panike, naći nešto sto vas opušta, iskreno ja sam protiv antidepresiva, ali ako se to mora i to je sasvim uredu, jer od riječi”šta će neko reći” se desilo mnogo toga..samo dobro nije!
Pomozi sebi, jer trebaš svom djetetu ako nikom drugom. Zdrava i zadovoljna. Šetaj, treniraj, vozi bicikl, čitaj knjigu, piši bilo šta na papir,izađi razgovaraj s drugaricom samo ne drži u sebi jer će te ugušiti. Neka loše stvari izađu iz nas,pa ce biti bolje.

Ja sam mama dječaka.Naziv bloga je traženje kako preživjeti majčinstvo, ja ću da pišem svoj život, onako iskreno i sta meni pomaže da preživim a možda i vi imate svoje savjete, slobodno pišite.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *